Čovjek je onoliko velik koliko dobrog učini. Dobra djela koja činimo jedino su po čemu nas se sjećaju kada više ne budemo tu, kaže nam naša sugrađanka Hatidža Rošić. Nije važno koja, bitno je da su urađena sa dobrim i plemenitim ciljem, kaže Hatidža. Ovim se vodila ova 77-godišnjakinja kada je inicirala i sama učestvovala u uređenju i podizanju nišana, odnosno nadgrobnih spomenika za troje poznanika sa kojima nije u rodbinskoj vezi, a koji nisu imali nikog svog ili su zaboravljeni od svojih bližnjih (poslušajte izjavu)…
Hatidža je rodila desetero djece, a sedmero ih je živo. Osmero djece rodila je kod kuće, a dvoje, blizance, u bolnici. Da je najvažnije biti čovjek, činiti dobra djela, biti vrijedan i ispunjavati svoje obaveze učila je i svoju djecu (poslušajte izjavu)…
Hatidža se prisjeća nekih, kaže daleko sretnijih vremena, ne zato što je bila mlada, kaže kroz smijeh, već zato što su ljudi tada imali manje, a bili su daleko bolj (poslušajte izjavu)…
Hatidža kaže da je sve manje druženja i poštovanja prema ljudima, i sve manje istinskih prijatelja. Ne žali za godinama i svime što je prošla, jer ovom svijetu ostavlja poštenu djecu i ljude, a što je i najveće bogatstvo.
