U sarajevskom naselju Dobrinja zabilježena je pojava opasne zarazne bolesti leptospiroze. U proteklih nekoliko dana na Infektivnoj klinici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu liječeno je 17 pacijenata sa simptomima koji su upućivali na ovu bolest, a prema posljednim informacijama dvoje je hospitalizirano.
Prvi oboljeli dolaze upravo iz Dobrinje (općina Novi Grad), gdje su se građani javljali ljekarima zbog visoke temperature, izraženog umora i povišenih upalnih parametara u organizmu. Kako bi spriječili dalje širenje infekcije, nadležni su odmah započeli proljetnu deratizaciju (uništavanje glodavaca) na području više sarajevskih općina i pojačali inspekcijski nadzor higijene u stambenim zgradama, pijacama i na javnim površinama. Ovaj događaj je pobudio interes javnosti za leptospirozu – bolest koja je rijetka, ali potencijalno vrlo opasna ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme. U nastavku donosimo detaljan pregled: šta je leptospiroza, kako se prenosi, historijat značajnih epidemija, iskustva Evrope u suzbijanju izvora zaraze, mjere prevencije, mogućnosti liječenja, ulogu javnih zdravstvenih institucija te moguće posljedice zapuštenog liječenja.
Šta je leptospiroza i kako se prenosi?
Leptospiroza je akutna zarazna bolest koju uzrokuju bakterije iz roda Leptospira. Ove spiralne bakterije primarno cirkulišu među životinjama (najčešće glodavcima poput pacova i miševa, ali i domaćim i divljim životinjama), a na čovjeka se prenose posredno preko okoline. Do zaraze ljudi najčešće dolazi preko kontakta s vodom, vlažnim tlom ili hranom zagađenom urinim izlučevinama zaraženih životinja. Bakterija ulazi u ljudski organizam kroz sitne posjekotine ili ogrebotine na koži, ili preko sluznica oka, nosa i usta. Direktan prijenos s čovjeka na čovjeka je izuzetno rijedak – leptospiroza se uglavnom održava u prirodi kroz životinjske rezervoare (glodari, stoka, divlje životinje), dok je čovjek tzv. slučajni domaćin.
Važno je istaknuti da okolišni uslovi pogoduju širenju ove bolesti. Bakterije leptospire mogu dugo preživjeti u vlažnoj sredini – prisutne su u stajaćim vodama, barama, rijekama, kanalizaciji ili vlažnom tlu. Zato su infekcije češće u toplijim klimama i kišnim sezonama: u umjerenim klimatskim područjima javljaju se sezonski, ljeti i ujesen, dok su u tropskim krajevima moguće tokom cijele godine, naročito poslije obilnih kiša i poplava. Glodari (posebno pacovi) glavni su rezervoari – oni često nose leptospire u bubrezima i izlučuju ih uriniranjem, kontaminirajući time vode i površine. Osim pacova i miševa, bakteriju mogu prenijeti i druge životinje: poljski miševi, voluharice, psi, goveda, svinje, konji, divljač i dr. U ruralnim područjima zaražene domaće životinje ili stoka mogu takođe biti izvor infekcije za ljude. Zbog toga je leptospiroza i profesionalna bolest – ugroženi su veterinari, poljoprivrednici, stočari, radnici na kanalizaciji, ribari, lovci, radnici na odlagalištima otpada, vojnici u terenskim uslovima i drugi koji su često u kontaktu s potencijalno zagađenom vodom ili životinjama.
Simptomi i tok bolesti
Kod ljudi, leptospiroza obično počinje nekoliko dana do par sedmica nakon izlaganja (inkubacija traje od 2 do 30 dana, prosječno 7–10 dana. Početak bolesti najčešće je nagao, sa simptomima sličnim gripi. Rani (blagi do umjereni) simptomi uključuju visoku temperaturu (groznicu), jake glavobolje, bolove u mišićima (osobito u listovima nogu), izrazitu malaksalost i umor. Često se javljaju i mučnina ili povraćanje, a karakterističan znak može biti crvenilo očiju (konjunktivalna sufuzija) – upala koja čini bjeloočnice crvenim. Ova prva faza bolesti (septikemična faza) traje oko 4 do 9 dana.
Nakon početne faze, kod blažih oblika bolesti dolazi do poboljšanja i postepenog oporavka uz pomoć terapije (ili čak spontano). Međutim, u težim slučajevima leptospiroza prelazi u drugu, imunološku fazu. Nakon kratkotrajnog popuštanja simptoma, oko 6. do 12. dana bolesti može se ponovo javiti visoka temperatura praćena povratkom prijašnjih simptoma. U ovoj fazi, kako bakterija zahvata razne organe, mogu se razviti znakovi teških komplikacija: zapaljenje moždanih ovojnica (aseptični meningitis) očituje se ukočenim vratom, jakim glavoboljama, osjetljivošću na svjetlo; može doći do pojave žutice (žutilo kože i bjeloočnica usljed oštećenja jetre) i tamne mokraće zbog oštećenja jetre i hemolize; bubrezi mogu zakazati (akutno bubrežno zatajenje) što dovodi do smanjene ili prestale proizvodnje urina; na koži i sluznicama mogu nastati krvarenja usljed oštećenja krvnih sudova i smanjenja broja trombocita. Ova najteža klinička slika poznata je kao Weilov sindrom – kombinacija žutice, krvarenja i bubrežnog zatajenja – i predstavlja životno ugrožavajuće stanje. Simptomi mogu uključivati i konfuziju ili gubitak svijesti zbog encefalitisa ili uremije. U takvim slučajevima stopa smrtnosti je visoka; procjenjuje se da Weilova forma leptospiroze ima letalitet veći od 20%, dok ukupna smrtnost za sve oblike leptospiroze iznosi oko 1%. Drugim riječima, ukoliko se bolest razvije u teški oblik i ne liječi pravovremeno, može doći do fatalnog ishoda.
Sažetak najčešćih simptoma leptospiroze kod ljudi:
- visoka temperatura, groznica i drhtavica
- jaka glavobolja i bolovi u mišićima (posebno u listovima nogu)
- crvenilo očiju, često uz bol u očima i osjetljivost na svjetlo
- mučnina, povraćanje, proljev i gubitak apetita
- izrazit umor, malaksalost i bolovi u cijelom tijelu
Napomena: U težim slučajevima javljaju se i znakovi oštećenja organa – žutica (žute bjeloočnice i koža) zbog upale jetre, smanjeno mokrenje zbog zatajenja bubrega, tamna krvava mokraća ili krvarenje na sluznicama, te simptomi meningitisa (ukočen vrat, poremećaj svijesti). Pojava ovih simptoma zahtijeva hitno bolničko liječenje.
