Poljoprivreda je djelatnost koja se bavi obradom tla, razvojem i sakupljanjem usjeva, kao i iskorištavanjem šuma, uzgojem i razvojem stoke. U pitanju je jedna od aktivnosti primarnog sektora svake nacije, koja je najvažniji resurs i koju čovjek ima za život, budući da se dio poljoprivrednih proizvoda troši direktno, a drugi se osigurava za dobivanje izvedene hrane, tekstila, hemijskih ili proizvodnih materijala. Porodica Delić iz velikokladuškog naselja Zagrad duži niz godina bavi se poljoprivredom, a širok je dijapazon poslova, od proizvodnje mesa (bikova u tovu), mlijeka, kukuruza, strmnog žita i ostalog što čini ovu značajnu djelatnost.
„Poljoprivredom se bavio moj pradjed, moj djed, otac i sada ja“ – počinje nam svoju priču Mehmed Delić, vlasnik Poljoprivredne djelatnosti „Leglić“ koja već godinama uspješno posluje na području Velike Kladuše i zasad odolijeva svim izazovima na tržištu.
Uzimajući u obzir da govedarska proizvodnja uključuje uzgoj goveda i proizvodnju mesa, odnosno tov te predstavlja značajnu granu stočarstva, na ovoj farmi zastupljene su mesne i mliječne pasmine goveda, a najviše simentalac, šarole (Charolais) i belgijsko plavo govedo. Kada je u pitanju proizvodnja goveđeg mlijeka i mesa, na farmi „Leglić“ pridržavaju se ekoloških standarda, a stoku hrane iz vlastite proizvodnje na farmi. Ove godine, od poljoprivrednih kultura zasijano je oko 20 hektara strmnog žita te oko 20 do 25 hektara kukuruza. Delić kaže da ovom godinom mogu biti zadovoljni, kada su u pitanju kvaliteta žita ali i prinosi.
Ono čime nisu zadovoljni i što smatraju hroničnim problemom sa kojim se suočavaju jeste plasman proizvoda. „Otkup tovljenog bika je nikakav, više se uvozi, nego što se koristi domaća proizvodnja a to za sobom povlači i zatvaranje određenih farmi. Da su uslovi bolji, više bi se ljudi bavilo ovom djelatnošću“ – kazao nam je Delić te dodao da je mišljenja da se ne drži mnogo do domaće proizvodnje. Sa proizvodnjom i otkupom mlijeka situacija je nešto povoljnija. „Radimo sa bihaćkom Meggle mljekarom, nemamo problema sa otkupom niti sa plaćanjem. Inače, mjesečno proizvedemo oko 15.000 do 17.000 litara mlijeka“ – kaže Delić. Smatra da bi građani trebali svoju hranu kupovati od lokalnih, provjerenih proizvođača koji hranu proizvode po ekološkim standardima, a samim tim bi pomogli lokalnim proizvođačima koji se bave ovim teškim i zahtjevnim poslom.
Prilikom snimanja ovog video priloga, Farma Leglić bila je domaćin manifestaciji Dan polja strnih žitarica. O eko potencijalima ovog kraja, o prednostima kraja za ekološki uzgoj hrane ukazali su prisutni gosti na manifestaciji Dan polja strnih žitarica, u prvom redu Mehira Perviz, iz Poljoprivrednog zavoda USK koje je bilo i organizator manifestacije. Perviz je naglasila da je područje Velike Kladuše i Unsko – sanskog kantona izuzetno pogodno za ekološku proizvodnju hrane, ali da se ipak ne koriste dovoljno potencijali ovih prostora.
Prethodna godina, koliko god da je bila teška, ukazala je ponovo na važnost domaće proizvodnje, kako hrane općenito, tako i sjemena. „U svakom zlu ima i nešto dobro, kroz pandemiju se pokazalo da ljudi mogu i hoće. U prošloj godini bilo je mnogo više zasijanog zemljišta, što znači da imamo potencijal, samo ga treba iskoristiti na pravi način“ – kazala je Perviz.
Video prilog je urađen u sklopu projekta „Biram ekološki – živim zdravo“ koji Radio Velika Kladuša realizira uz podršku sredstava iz ekoloških naknada Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Unsko-sanskog kantona. Kroz projekt predstavljamo lokalne proizvođače ekološki uzgojene hrane i proizvoda.
