Ekranizam označava poteškoće na kognitivnom i emocionalnom planu koje su nastale zbog prekomjerne izloženosti ekranima, kako kod djece tako i kod odraslih. Kod djece se može prepoznati u zaostajanju djeteta u odnosu na svoje vršnjake kako na planu govora maternjeg jezika te u smjeru poteškoća da zadrži pažnju na ciljani zadatak shodno svojoj dobi. Kod neke djece ekranizam se očituje i u smjeru poteškoća da uspostave odnos s drugima oko sebe, osamljuju se te nemaju razvijenu igru shodno dobi.
U svemu tome najveću ulogu imaju roditelji koji moraju kontrolirati vrijeme koje djeca provode pred ekranima, ali i koji sadržaj djeca prate na malim ekranima. Međutim postavlja se pitanje kako zapravo živjeti u skladu sa vremenom, ali i ne dozvoliti da ekrani odgajaju djecu, kako se postaviti u vezi određenog sadržaja koji se plasira djeci i kako iskoristiti ekrane za učenje.? Svakako, sve pa i ekrani, ima svoju pozitivnu i negativnu stranu, istakla je u razgovoru za Radio Velika Kladuša psihologinja Mirne Mustedanagić.
Cijeli razgovor poslušajte na linku…
