S druge strane, protiv je glasalo 19 zemalja, a suzdržane su bile 68 zemlje. Ovim činom, Generalna skupština Ujedinjenih nacija napravila je historijsku odluku koja će prvenstveno biti od velikog značaja za sve porodice žrtava genocida u Srebrenici.
Podsjetimo, najvažniji dijelovi rezolucije sadržani su u sedam tačaka i to:
- Generalna skupština donosi odluku da 11. juli proglasi Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida 1995. godine u Srebrenici
- Bez rezerve osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici te poziva države članice da sačuvaju utvrđene činjenice uključujući i kroz obrazovne sisteme razvijanjem odgovarajućih programa, također u cilju sjećanja, sprečavanja poricanja i iskrivljavanja genocida
- Bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju osuđene ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, uključujući i odgovorne za genocid u Srebrenici
- Naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici te poziva na nastavak krivičnog gonjenja onih počinalaca genocida koji se tek trebaju suočiti s pravdom
- Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida
- Zahtijeva od generalnog sekretara da uspostavi program informisanja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i UN” počevši tako svoje djelovanje za obilježavanje 30. godišnjice od genocida
- Poziva sve države članice, organizacije sisteme UN-a, NVO te akademske organizacije da obilježavaju Međunarodni dan uključujući i organizaciju posebnih aktivnosti u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. godine kao i odgovarajuće edukacije i aktivnosti koje se odnose na podizanje javne svijesti o genocidu
Veliki broj zemalja nije prisustvovalo glasanju, uključujući i Tursku, a zbog toga je bila dovoljna podrška 84 zemlje.
Radi se o državama: Albanija, Andora, Australija, Austrija, Belgija, Bangladeš, Bosna i Hercegovina, Brunei, Bugarska, Cape Verde, Kanada, Čad, Čile, Kolumbija, Kostarika, Hrvatska, Češka Republika, Danska, Djibuti, Ekvador, Egipat, El Salvador, Estonija, Fiji, Finska, Francuska, Gambija, Njemačka, Gvineja-Bisao, Guyana, Irska, Indonezija, Irak, Iran, Irska, Italija, Jordan, Japan, Kuvajt, Latvija, Libija, Linhtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Malavi, Malezija, Malta, Mauritanija, Mikronezija, Mijanmar, Crna Gora, Nizozemska, Novi Zeland, Niger, Sjeverna Makedonija, Norveška, Pakistan, Palau, Poljska, Portugal, Katar, Južna Koreja, Rumunija, Ruanda, San Marinu, Moldavija, Saudijska Arabija, Senegal, Sierra Leone, Singapur, Slovenija, Južna Afrika, Španija, Švedska, Švicarska, Tunis, Turska, Ukrajina, Velika Britanija, Urugvaj, Jemen, Zambija, Sjedinjene Američke Države i Tanzanija.
Protiv su bili Antigva, Bjelorusija, Kina, Komori, Kuba, Sjeverna Koreja, Kongo, Dominica, Eritreja, Eswatini, Mađarska, Grenada, Mali, Rusija, Srbija, Sirija, Nikaragva, Sao Tome Principe i Nauru.
