Muhamed Redžić iz Velike Kladuše dugogodišnji je kolekcionar gramofonskih ploča. Za ovu posebnu ljubav, na neki način, zaslužan je njegov brat koji se prvi počeo baviti skupljanjem ploča i tako je „zarazio“ i Muhameda. U to vrijeme kada je Muhamed počeo prikupljati svoje prve ploče, nije bilo mnogo gramofona i rijetke su bile kuće koje su ih posjedovale. „Kutija koja svira“, kako su je zvali, u to vrijeme bila je pojam.
“Moja ljubav prema kolekcionarstvu traje već nekih tridesetak godina. Moj brat je tada išao u srednju školu u Bihaću i od svog džeparca je kupio prvi gramofon i neke ploče. Tako je i krenulo. Poslije sam i ja to zavolio, a bilo je to sedamdeset i neke” – kaže Muhamed.
Iz godine u godinu njegova kolekcija „crnog zlata“ je rasla. Koliko tačno ploča kriju njegove police, ne zna ni on. U bogatoj kolekciji, prikupljanoj preko trideset godina, najviše je ploča novosadskog kantautora Đorđa Balaševića. Da upotpuni kolekciju, nedostaje mu još jedna Balaševa ploča, ali Muhamed kaže da mu je trenutno preskupa. Ipak, nada se da će i nju kupiti.
Zahvaljujući brizi, sve su u vrlo dobrom stanju. S velikom radošću, kaže, pušta muziku sa svojih ploča za porodicu i prijatelje, a prilikom naše posjete neke je zavrtio i za nas.
“Ploče slušam najčešće kada sam sam, npr. supruga ode pet dana u Tursku, ja pet dana slušam ploče” – kroz smijeh nam priča Muhamed.
Redžić svaku ploču poznaje u dušu, po starosti, redoslijedu, gdje ju je nabavio i na koji način. Ipak, priznao nam je da se jako teško rastaje od svojih ploča. Neke ima i duple, ili u više primjeraka, ali ipak, ne može ih prodati. To je jače od njega, priča nam.
U našoj državi ne postoji radnja u kojoj se prodaju ploče, a zaljubljenici u šum i pucketanje pronalaze ih na buvljacima ili preko interneta. Tako i Muhamed dolazi do svojih ploča. Zahvaljujući društvenim mrežama potraga je nešto jednostavnija.
Na pitanje šta najčešće sluša, nema konkretan odgovor. Kaže, jednostavno voli muziku i ne želi je kategorisati po žanrovima jer svaki žanr ima nešto posebno, što privlači i odgovara tadašnjem raspoloženju.
Za slušanje vinila treba imati vremena, osjećaja i biti strpljiv da bi se od muzike dobilo najbolje moguće. Raduje činjenica da je muzika zapisana na vinilu ponovo u modi, a stara izreka kaže ko pjeva, zlo ne misli.
