Ako se sjetimo svog djetinjstva, vidjećemo slike razigrane djece koja se igraju, penju se po drveću, preskaču konopac, voze bicikl, odnosno koristio se svaki slobodan trenutak da se sa vršnjacima provede vrijeme u aktivnoj igri na otvorenom. Danas se djeca igraju po parkovima i igralištima samo onoliko koliko to dopušta radno vrijeme roditelja. Najviše vremena se provede pred televizijom i kompjuterom, a obimno gradivo koje dočeka djecu po polasku u školu zahtijeva sate sjedenja u školi i kod kuće.
Prema riječima Šabića najčešći deformiteti kičmenog stuba kod djece su skolioza i kifoza. Skolioza predstavlja krivljenje kičmenog stuba u lateralnoj ravni i najčešći je deformitet kod djece i adolescenata, dok kifoza predstavlja deformitet gdje se kičmeni stub savija prema naprijed. Simptomi su (poslušajte izjavu)…
Dijagnoza deformiteta kičmenog stuba se postavlja na osnovu detaljnog pregleda, a potrebno je da se obavljaju jednom godišnje, po potrebi češće i uz konsultaciju ortopeda ili fizijatra. Svaki uočeni deformitet zahtijeva fizikalni tretman ili ortopedsko-hirurški zahvat. Što se ranije uoči, ozbiljnije pristupi vježbanju i promijeni način života to su i rezultati u korekciji deformiteta bolji. A najvažnije je da se mogu prevenirati i to fizičkom aktivnosšću. Zato, želite li da vaše dijete pravilno raste i da ga kičmeni stub dobro služi čitavog života, razmislite kome činite uslugu dok vaš mezimac zadovoljno gleda crtani film ili igra igricu, a vi odmarate poslije napornog radnog dana. Fizička aktivnost će koristiti i vama, zato nađite vrijeme i mjesto u porodičnom rasporedu za bavljenje sportom, nije važno kojim, savjetuje Šabić (poslušajte izjavu)…